Zašto ti sve ne treba (sportski) psiholog

Bolje trenerske edukacije nedvojbeno će u svom programu imati istaknutu psihološku pripremu sportaša. Uz kondicijski, tehnički i taktički trening, kažu, trebali bi uključiti psihološku pripremu. Važnost psihološke pripreme sve više se ističe u sportskim krugovima u Hrvatskoj. Izbornici i poznati treneri često spominju pojmove poput psihološke stabilnosti, koncentracije, motivacije, opuštenosti, pokazivanja karaktera…

No, već desetljećima naši su sportaši, iz tako male zemlje, uspješni u mnogim sportovima. Često smo u europskom i svjetskom vrhu. Čas atletika ili tenis, čas vaterpolo ili rukomet. Bez velikih ulaganja, bez infrastrukture, bez sportskih škola i akademija, bez trenerskih timova.

Čemu onda priča o sportskoj psihologiji? Očito mnogi uspijevaju i bez nje. Pa naravno! Evo i razloga zašto tebi i sportašima koje znaš, ne treba sportski psiholog!

Nisi lud! Iako psiholog nije liječnik, ne propisuje lijekove i ne radi (samo) s bolesnim ljudima, ti nisi lud da ideš kod sportskog psihologa. Ne trebaš biti mudar da znaš da onom koji ide kod psihologa nisu sve na broju. Istina, vidiš da se tvoj suigrač ne suočava s problemima koji tebe muče, ali to je valjda tako. I tako mora biti. Tu se ne može ništa napraviti.

Što će ljudi reći? Važna je stvar što će drugi misliti o tebi. Napokon, treniraš radi drugih, ne radi sebe. Zamisli da netko sazna da ideš kod psihologa. Svi će prstom upirati u tebe i napokon će njihovi problemi postati manje važni jer su otkrili pajaca u susjedstvu. A tek tvoji suigrači i prijatelji? Gdje bi bio kraj zafrkanciji. Nemoj ni pomisliti da bi ti pružili podršku i da bi tako napredovao i pomogao sebi i njima. Samo kad pomisliš na reakcije, jasno je da je bolje ne ići kod psihologa.

Tebi to u biti ne treba. Mislim da ne. Nema veze što svaki ili gotovo svaki vrhunski sportaš i klub u inozemstvu ima sportskog psihologa. Oni su vrhunski, sigurno su pod pritiskom pa im to i treba. S druge strane, možda su vrhunski upravo zato što imaju tim u koji je uključen psiholog?

Skupo je. Individualni satovi koštaju. Realno, psiholog nije puno ili uopće skuplji od trenera u fitness centru što se tiče individualnog rada. Nije skuplji ni od kondicijskog trenera s kojim si radio na pripremama i u kojeg si uložio. Ali, opet je skup. Možda bi mogao to izvući da se stvarno posvetiš sportu i da uštediš na nekoj drugoj strani. Kad gledaš koliko potrošiš kad otiđeš van ili na odjeću, u biti mogao bi ti to. Da ne govorimo kako je to besplatna investicija ako ti pomogne da ostvariš sportski uspjeh. Ali još ćeš razmislit.

Ne znaš što sportski psiholog uopće radi. Sigurno ćeš morati ležati na kauču i slušati priču o tome kako nisi dobar. Odgovarati na puno osobnih pitanja i to nije ugodno. Sigurno ćeš ispasti slabić i onda ćeš morati zauvijek odlaziti kod psihologa samo da bi bio normalan. Možda te potajno hipnotizira i onda ćeš u potpunosti izgubiti kontrolu nad sobom.

Nije ugodno. Pričati s neznancem o svojim problemima koje on sigurno još nije čuo i koji se događaju samo tebi je strašno. Možda ispadneš nesposoban. Ali, nije ugodno biti prestrašen uoči natjecanja i stalno gubiti koncentraciju na beznačajne stvari. Još se moraš paziti da drugi ne vide kako ti se znoje dlanovi. Da bar možeš s nekime popričati o tome.

Ako drugi mogu bez sportskog psihologa, možeš i ti. Naravno. Ako gomila ljudi igra Ligu prvaka u raznim sportovima, možeš i ti. Ako trče ili plivaju na granici ljudskih mogućnosti, možeš i ti. To je tako jednostavno. Danas si odradio težak trening zato jer želiš napredovati u svom sportu i zato jer nešto želiš napraviti bolje. Iako, ako drugi to već mogu, mogao si danas odmarati. Kad već drugi mogu…

Suigraču se nije svidjelo. Inače ste uvijek voljeli iste trenere i isti tip treninga, imate istu ličnost, u svemu funkcionirate jednako. Čak pijete vitamine istog proizvođača. Nemoguće je da nešto što njemu nije sjelo, tebi pomogne. Možda svi psiholozi, kao ni svi treneri ili sportaši, nisu isti?

Sigurno ima još razloga da ne bi išao sportskom psihologu. Slobodno si nabroji neke koje sam zaboravio. Jako dobro ih se sjeti sljedeći puta kad čuješ izjavu svog trenera da ne može objasniti što se dogodilo. Očekivao je dobar nastup, kao ono, podbačaj. Kada se požali da očito nisi bio psihički spreman ili dovoljno motiviran. Možda si izgorio u želji?

Sjeti ih se i kada ti u važnom trenutku pažnja skrene na nevažni detalj kraj terena. Kada te iznervira nešto na što ne možeš utjecati, ali svejedno „ne možeš protiv sebe“. Ako slučajno imaš problema s anksioznošću prije natjecanja pa te boli trbuh, znoje ti se dlanovi, teško dišeš, sjeti se da ti ne treba sportski psiholog. Ako osjećaš da možeš više i treniraš sve više i više, ali rezultata nema, sjeti se da u tvom timu nema mjesta za psihologa.

Meni je žao što se susrećeš sa svim tim problemima. Znam ponešto o tome. No, tebi nikako ne treba sportski psiholog.

Close Menu